Karate je efikasnost izvođenja pokreta u borbama i katama.
Karate je japanska borilačka vještina koja koristi sve dijelove tijela u svrhu samoobrane. Riječ karate na japanskom jeziku znači prazna ruka. Postojbina karatea je otok Okinawa koji se nalazi južno od Japana u otočju Ryu Kyu. Prva dva sloga riječi karate znače da je karate tehnika obrane golim rukama i šakama bez upotrebe bilo kakvog oružja.
Pravila karatea po Gichinu Funakoshiju-osnivaču Shotokan karatea:
Smatra se da počeci borilačkih vještina počinju s indijskim kraljevićem Bodhidharmom koji je šireći budizam došao iz Indije u Kinu, točnije u hram koji se zvao Shaolin i tamo meditirao. Vidjevši kako su budistički svećenici lošeg zdravlja smislio je određene vježbe za očuvanje zdravlja i taj sustav nazvao «18 načina lo-hama». Među tim vježbama su bile vježbe meditacije koje je nazvao «devetogodišnje gledanje zida» i vježbe samoobrane. Nakon što je hram Shaolin uništen svećenici koji su preživjeli su se raširili po Kini i tamo podučavali borilačke vještine. Tako su nastali razni stilovi. U to vrijeme na Okinawi kojom je vladao shogun Hanoshi iz dinastije Sho bilo je zabranjeno svako posjedovanje oružja osim osoba u neposrednoj vladarevoj službi. Pošto je Shangai dva puta bliži od Nare i Kyota, tadašnjih prijestolnica Japana, ljudi s Okinawe su odlazili u Kinu i tamo trenirali borilačke vještine. Povratkom na Okinawu prenosili su svoje znanje na druge i tako je nastala vještina borbe koja se zvala Te što na japansko znači ruka. Vremenom se formiraju Te iz Nahe (Naha-te), Te iz Shurija (Shuri-te) i manje popularan Te iz Tomare(Tomari-te).
Naha-te: defanzivnog je karaktera, kružnih kretnji s tehnikama hvatova i bacanja i podjeća na kineske stilove borilačkih vještina.
Shuri-te: Ofenzivnog je karaktera, pravocrtnih je pokreta i direktnih tehnika, uključivao je borenje s nunchakom (mlat za žito), tonfa (ručica za okretanje mlinskog kamena) i kama (vrsta srpa).
Tomari-te: Uzima elemente oba prijašnja stila borenja.
Karate biva otkriven kada je jedan nepoznati vojni liječnik primjetio da su vojnici s Okinawe izuzetno fizički spremni, i kada se raspitao saznao je da oni treniraju borilačku vještinu zvanu Te. To se pročulo i do japanskog cara i on je pozvao okinavljanske majstore da je javno prikažu. Za demonstraciju je određen okinavljanin Gichin Funakoshi. On je cijeli svoj život posvetio popularizaciji karate vještine i prozvan je ocem modernog karatea. 1930. godine on je promjenio naziv vještene iz Te u Karate što na japanskom znači prazna ruka ili borba bez oružja. Nakon toga karate se proširio po čitavom svijetu.
Najrašireniji stilovi karatea su:
Što tu piše? To je ShotokanDojokun-što bi značilo nešto kao Shotokan dogovor.Čitajuči odozgora nadole i od desno na lijevo tu piše:
Osim što je razvio shotokan karate takožer je i napisao mnoge knjige na temu karatea: "Ryukyu Kempo: Karate-do", "Karate-Do Kyohan","Karate-Do: My Way of Life". Te knjige I njegova vještina su ostavština tog dragog i vrijednog čovjeka. Na njegovom nadgrobnom spomeniku koji se nalazi u Kamakuri (Enkaku-ji hram) piše: “Karate in sente nashi” što znači – Nema prvog napada u Karateu.
Majstor karatea Gichin Funakoshi.
Posjetite stranice: